sfor i bosanske vlasti

SFOR i bosanske vlasti pogazili sve medunarodne povelje o ljudskim pravima

Saff objavljuje cjelokupni sadržaj pisma ove organizacije upucenog Tomislavu Limovu u kojem se od njega, ali i Bosne i Hercergovine, kao jedne od potpisnica Povelje o zaštiti ljudskih prava, zahtijeva pokretanje istrage i vracanje obespravljenih ljudi njihovim porodicama.Interesantno, iako je ovo pismo stiglo prije mjesec dana, i to ne samo na adresu Tomislava Limova, nego je upuceno i Zvonki Mijanu, federalnom ministru pravde, Krešimiru Zubaku, državnom minisru za ljudska prava i izbjeglice, i premijeru Zlatku Lagumdžiji te Uredu predstavnika za ljudska prava u Sarajevu i OHR-u, medutim, bh. javnost sa njim uopce nije upoznata. I to dovoljno govori gdje su, za ove vlasti, ljudska prava!

Ovo nije nikakva otrcana fraza niti parola kojom se želi minimizirati neciji rad. Ova vlast u sprezi sa medunarodnim snagama zaista je, vec poodavno, prekoracila sve granice nepoštivanja ljudskih prava u ovoj zemlji. Pogotovo se to odnosi na period nakon 11. septembra 2000., otkad su na sceni misteriozna hapšenja, maltretiranja i protjerivanja povece grupe Arapa iz Bosne i Hercegovine. Medutim, te kriminalne radnje - na koje Saff ukazuje vec nekoliko mjeseci - nisu ostale neprimjecene u svijetu. Amnesty Internetional, svjetska organizacija koja se bori za ljudska prava, uvrstila je Bosnu i Hercegovinu na spisak svojih potencijalnih klijenata. Tako su, izmedu ostaloga, potvrdili sve naše navode u spomenutim slucajevima. Saff objavljuje cjelokupni sadržaj pisma ove organizacije upucenog Tomislavu Limovu u kojem se od njega, ali i Bosne i Hercrgovine, kao jedne od potpisnica Povelje o zaštiti ljudskih prava, zahtijeva pokretanje istrage i vracanje obespravlje-nih ljudi njihovim porodicama. Interesantno, iako je ovo pismo stiglo prije mjesec dana, i to ne samo na adresu Tomislava Limova, nego je upuceno i Zvonki Mijanu, federalnom ministru pravde, Krešimiru Zubaku, državnom ministru za ljudska prava i izbjeglice, i premijeru Zlatku Lagumdžiji te Uredu predstavnika za ljudska prava u Sarajevu i OHR-u, medutim, bh. javnost sa njim uopce nije upoznata. I to dovoljno govori gdje su, za ove vlasti, ljudska prava!

Tomislavu Limovu, zamjeniku ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH

MUP FBiH nije smio Egiptu izruciti Abdullaha Esindara i Eslama Durmu

Amnest International sa poštovanjem zahtijeva od Vas da pokrenete istragu o okolnostima deportacije Abdullaha Esindara i Eslama Durme, kao i da svoja saznanja iznesete u javnost. Amnesty International takoder traži od federalne vlade da saraduje sa egipatskim vlastima kako bi se utvrdila sudbina i mjesto boravišta Abdullaha Esindara i Eslama Durme i preduzele mjere kako bi bili sigurni da oni nisu bili izloženi torturi i lošem i neumanom postupku te da je ispoštovano njihovo pravo na fer sudenje

Dragi ministre,

Pišem Vam da bih preporucila zabrinutost Amnesty Intrenationala u pogledu izvještaja da je nekoliko ljudi arapskog porijekla - a neki od njih imaju bosansko državljanstvo - nedavno deportirano iz BiH u države u kojima mogu biti izloženi torturi ili nehumanom ponašanju. U nekim od ovih slucajeva su sudski procesi bili još uvijek neriješeni pred Federalnim sudom, a u nekima su, cini se, ljudi deportirani bez ikakvog sudskog procesa.Zabrinutost mjerama koje poduzima SFOR. Kao što znate, prošlog mjeseca se Amnesty Intrenational obratio komandantu SFOR-a BiH, generalu John B. Silvesteru, tražeci odgovore na nekoliko pitanja u vezi sa nedavnim hapšenjima i pritvaranjima koje je izveo SFOR, a koje naša organizacija smatra naru-šavanjem zakona i standarda medunarodnih ljudskih prava. Kopija tog dokumenta je poslana u Vaš ured. Amnesty international je još uvijek zabrinut u pogledu mjera koje poduzima SFOR. Organizacija takoder izražava zabrinutost vodenjem snaga MUP-a Federacije BiH u nekim slucajevima hapšenja i sudskog gonjenja osoba za koje se sumnja da su povezani sa naoružanim islamistickim grupama. Amnesty International je sa zabrinutošcu saznao za deportaciju dvojice ljudi, koji, cini se, imaju dvojno državljanstvo, bosansko i egipatsko, u Egipat, 6. oktobra 2001. godine, a strahuje se da bi tamo mogli biti izloženi ozbiljnom narušavanju ljudskih prava, ukljucujuci i torturu i nepravedno sudenje.

Šta je s Eslamom Durmom u Egiptu?

Amnesty International je dobio izvještaj da su Eslama Durmu i Abdullaha Esindara uhapsile specijalne snaga MUP-a u julu ove godine, a zatim su predati predstavnicima egipatskih vlasti uprkos cinjenici da su sudski procesi protiv njih još uvijek bili u toku pred lokalnim sudovima u Zenici i Sarajevu. Za Vaše informacije, prilažem Vam kopiju dokumenta "Urgent action" koju je objavio Amnesty International koji je nastao u našem medunarodnom clanstvu, obracajuci se egipatski vlastima i tražeci od njih da nadu mjesto gdje se ti ljudi trenutno nalaze i, ako su u pritvoru, da ih zaštiti od torture i osigura im pristup branitelju. Niti je Amnesty International u mogucnosti otkriti bilo kakve dalje detalje o sudbini mjesta boravka tih ljudi, a ni njihova rodbina u Egiptu i u BiH to ne zna, što nas navodi na bojazan da se oni možda drže u nedostupnim zatvorima i da su izloženi ozbiljnom narušavanju ljudskih prava.

Slucaj Abdullaha Esindara

Prema podacima sa kojima raspolažemo, Abdullaha Esindara je uhapsio Federalni MUP-a 19. jula 2001. godine pod sumnjom da je njegov pravi identitet El-Sharif Hassan Mahmudd Saad, takoder poznat kao Sakhr, a za kojim su vlasti Hrvatske izdale medunarodnu potjernicu, tražeci njegovo izrucenje. Kantonalni sud ga je, 25. jula u Zenici, pustio iz pritvora na osnovu cinjenice da je pritvor obavezan samo u slucaju kad treba utvrditi identitet. Sud je utvrdio da je neophodno utvrditi je li gospodin Esindar zaista egipatski državljanin, buduci da je u vrijeme hapšenja posjedovao pasoš Jemena, a na osnovu kojeg je i dobio bosansko državljanstvo tokom rata. Dodatno tome, Sud je tražio da istražni sudija dobije napismeno sporazum o izrucenju izmedu Hrvatske i BiH i odlucio da ce, tek nakon što se utvrdi nacionalnost optuženog, ponovo odluciti hoce li ga pritvoriti, tj. uhapsiti. Dva dana kasnije, 27. jula, istražni sudija Opcinskog suda u Zenici je pokrenuo istragu protiv iste osobe, pod imenom Al-Sharif Hassan Mahmoud Sead, pod sumnjom da je pocinio prekršaj po clanu 353, paragraf 2, Federalnog krivicnog zakona (koji verificira zvanicna osobna dokumenta prema saznanju da sadrže lažne podatke), predstavljajuci se kao Abdullah Esindar u maglajskoj policijskoj stanici nekoliko puta od 1997. godine, kako bi produžio svoje dokumente i svoj pasoš. Zadržan je u pritvoru tokom daljih postupaka sve dok ga Opcinski sud nije oslobodio 5. oktobra, tvrdeci da bi verifikacija ostale dokumentacije - neophodne da se utvrdi njegov identitet - bila dugotrajna. Optuženi je dao svoju izjavu- odbranu, a njegovi osobni dokumenti i pasoš su bili oduzeti (što govori da nije bilo bojazni da je htio pobjeci). Prema izjavi Federalnog MUP-a, dan nakon odluke Opcinskog suda da ga pusti iz pritvora, Abdullah Essindar je deportiran u Egipat. Sudeci prema ovoj izjavi, njegovo bosansko državljanstvo je poništeno odlukom FMUP-a.

Eslam Durmo, drugi na listi

Federalni MUP- je, 19. jula, uhapsio drugog egipatskog državljanina poznatog kao Eslam Durmo, pod sumnjom da je takoder pocinio krivicno djelo po clanu 353, predstavljajuci se pod tim imenom maglajskoj policiji kako bi dobio osobna dokumenta. Opcinski javni tužilac u Sarajevu je potvrdio da je ime osumnjicenog zapravo Al-Husini Arman Ahmed, sa ciljem utvrdivanja njegovog pravog identiteta Opcinski sud u Sarajevu je naredio istragu 20. jula 2001 godine, a osumnjicenog zadržao u pritvoru; 25. jula 2001. godine je odbacio zahtjev advokata-branioca gospodina Durme za puštanje iz pritvora. Sud je odlucio da podatak koji je poslan iz egipatske ambasade u Sarajevu dokazuje da je optuženom pavo ime Al-Hussini Helmy Arman Ahmed i da stoga postoji osnovana sumnja da je on koristio lažne dokumente, egipatski pasoš na ime Eslam Ahmed Faragallah - da potvrdi svoj identitet. (Inace, optuženi je tek kasnije promijenio svoje prezime u bosansko Durmo, što je i prezime njegove bosanske supruge.) Vještak je, 5. oktobra 2001. godine, svjedocio pred Opcionskim sudom u Sarajevu da nije bilo mogucnost da potvrdi da se otisci prstiju uzeti od optuženog slažu sa onima koje su poslale egipatske vlasti. Branitelj gospodina Durme nije bio prisutan na salušanju. Ipak, kad je procitao sudski zapisnik, kasnije istog dana, saznao je da je u toku tog dana federalni ministar pravosuda zvao Sud dva puta, zahtijevajuci da se optuženi odmah pusti iz zatvora, tj. pritvora.

Branitelj je takoder obavijestio Amnesty International da je, ubrzo nakon hapšenja njegovog klijenta, saznao da postoji osoba sa imenom EL-Husinni Helmy Arman Ahmed, koji je, navodno, potpisanu izjavu koja potvrduje njegov identitet i kopije njegovih dokumenata iz Italije, kao i vozacku dozvolu poslao branitelju, koji je to proslijedio Sudu i Amnesty Internationalu. Uvecer 5. oktobra, Eslama Durmu je, navodno, ponovo uhapsila federalna policija u zatvoru u Sarajevu. Njegovom branitelju, koji ga je cekao pred zatvorom, odbijena je mogucnost da razgovara sa svojim klijentom, i receno mu je da je ovaj prebacen u nadležnost Federalnog MUP-a. Dan kasnije, 6. oktobra, brantelj je saznao putem medija da je njegov klijent deportiran u Egipat.

Pogažena konvencija UN-a protiv torture

Amnesty International bi želio biti informiran o razlozima za deportaciju Abdullaha Esindara i Eslama Durme u Egipat, buduci da su sudski procesi bili zapoceti. Saznajemo da su egipatske vlasti poslale Vašem ministarstvu zahtjev za njihovo izrucenje prvih dana oktobra i da egipatske vlasti, navodno, žele izvesti gospodina Esindara i gospodina Drmu pred sud zbog sumnje da su sudjelovali u kriminalistickim radnjama u vezi sa njihovim clanstvom u oružanim islamistickim grupama koje djeluju u Egiptu. Iako Amnesty International ne osporava pravo vlastima da izvedu pred lice pravde bilo koga osumnji-cenog za ocigledan kriminalni prekršaj, željeli bismo podsjetiti na obaveze država da u ovom procesu poštuju zakone i standarde medunarodnih ljudskih prava. U tom pogledu, smatramo da je obaveza federalnih vlasti, kao i državne vlade BiH, da utvrde da su deportacije i bilo kakvo izrucivanje protiv Abdullaha Esmadara i Eslama Durme obavljeni kao rezulatat pravednog i transparentnog procesa, poštujuci prava optuženih da opovrgnu dokaze protiv njih, ukljucujuci i zahtjev za deportaciju. Nadalje, procedura za utvrdivanje njihovog identiteta trebala bi biti prije njihove deportacije, jer ostaje ozbiljna sumnja jesu li deportirane osobe zaista one koje traže egipatske vlasti. Amnesty International podsjeca da je BiH potpisala konvenciju UN-a protiv torture i ostalog nasilja, nehumanog i ponižavajuceg postupanja i kažnjavanja i da je kao takva obavezna, prema clanu 3, osigurati da nijedna osoba ne bude deportirana u neku zemlju "gdje postoji osnovana sumnja da ce ta osoba biti u opasnosti od izloženosti torturi" (paragraf 1). Od države se traži "da uzmu u obzir sve relevantne okolnosti, uklju-cujuci i postojanje u datoj državi konstantnog masovnog kršenja ljudskih prava" (clan 3, paragraf 2). Amnesty International je dokazao stalnu i naveliko raširenu torturu i loše postupanje sa uhapšenim u Egiptu, ukljucujuci tu i slucajeve smrti u pritvoru, gdje je tortura vjerovatno bila uzrok ili glavni faktor umiranja.

Kršenja ljudskih prava u Egiptu

Izvještaji navode da su na desetine egipatskih državljana koji su deportirani iz raznih zemalja, ukljucujuci Albaniju, mjesecima držani u nepristupacnim zatvorima i ispitivani; nekoliko od ovih ljudi je bilo izloženo torturi u zatvoru. Tokom nekoliko posljednjih godina na desetine Egipcana je optuženo za pripadnosti naoružanim islamistickim grupama i bilo nasilno vraceno iz raznih zemalja, ukljucujuci Albaniju, Azerbejdžan, Saudi Arabiju i UAE, u Egipat, gdje su bili izloženi kršenju ljudskih prava. Ta kršenja ukljucivala su nepristupacne zatvore, gdje su zatvorenici bili veoma loše tretirani i izloženi torturi, kao i da su imali nepravedna sudenja. Onima koji su bili optuženi za pripadnost naoružanim islamistickim grupama, sudeno je u Egiptu pred vojnim sudovima koji narušavaju osnovne zahtjeve medunarodnog zakona i standarda za pravednim sudenjem... U ovom slucaju, Amnesty International smatra da je deportacija Abdullaha Esindara i Eslama Durme narušila odredbe clana 3 Konvencije protiv torture i da federalne vlasti, a narocito MUP, nisu uspjeli poduzeti mjere da osiguraju da niko ne bude deportiran ili izrucen u zemlje gdje bi mogao biti izložen torturi ili lošem postupanju, nepravednom sudenju ili smrtnoj kazni.

Morate pokrenuti istragu

Amnest international sa poštovanjem zahtijeva od Vas da pokrenete istragu o okolnostima deportacije i Abdullaha Esindara i Eslama Durme, kao i da svoja saznanja iznesete u javnost. Amnesty Interantional takoder traži od federalne vlade da saraduje sa egipatskim vlastima kako bi se utvrdila sudbina i mjesto boravišta Abdullaha Esindara i Eslama Durme i preduzele mjere kako bi bili sigurni da oni nisu bili izloženi torturi i lošem i neumanom postupku te da je ispoštovano njihovo pravo na fer sudenje.

Uz to, razumjeli smo da prema domacim zakonima koji reguliraju proceduru putem koje se može dobiti bosansko državljanstvo, to državljanstvo može biti oduzeto kad postane jasno da je osoba koristila lažni identitet, tj. lažnu dokumentaciju u svojoj molbi za državljanstvo. Ipak, u oba navedena slucaja istražni postupci nisu bili završeni nego su bili u toku u vrijeme kad je državljanstvo optuženim bilo oduzeto. Nada-lje, cini se da nijedna od tih osoba nije imala mogucnosti da se suprotstavi odluci upravnih organa MUP-a da se poništi njihovo državljanstvo, a što im je, pod ovim okolnostima, trebalo biti omoguceno.

Jesu li "nestali" i Abd el- Halim Khafgy i Jehad Alhamad al-Jamal?

Amnesty International bi Vam bio zahvalan ako biste mogli pribaviti detaljne informacije o deportaciji treceg egiptatskog državljanina Abd el- Halima Khafgya, kojeg je, kako saznajemo, SFOR prebacio u oktobru u nadležnost MUP-a, a nakon što ga je SFOR uhapsio 25. septembra. Željeli bismo biti informirani o razlozima za deportaciju gospodina Kja-fugiya i jesu li ili ne egipatske vlasti tražile njegovo izrucenje. Molimo Vas da precizirate kakav je zakonski proces, ako ga je uopce i bilo, voden protiv gospodina Khafugiya. Veoma smo zabrinuti da bi on mogao biti izložen raznim torturama i nehumanom ponašanju ako se nalazi u zatvoru u Egiptu. Dodatno tome, Amnesty Intrenational je SFOR obavijestio u oktobru da je SFOR uhapsio jednu drugu osobu u septembru, i to jordanskog državljanina Jehada Alhamad al-Jamala, i odmah zatim predat specijalnim snagama MUP-a. Bili bismo Vam zaista zahvalni ako biste nam omogucili informacije o daljnjoj sudbini i mjestu boravišta gospodina Al-Jamala. Ako on ostane u istražnom zatvoru u Federaciji, cijenili bismo kad bismo dobili uvjeravanja da ce on biti deportiran, ali tek nakon okoncanja odgovarajuceg sudskog postupka, i da ce federalne vlasti osigurati da on nece biti izložen torturi, lošom postupku, nepravednom sudenju ili smrtnoj kazni po njegovom povratku.

Hapšenje peterice Alžiraca i jednog Jemenca

Amnesty International saznaje da su, tokom vikenda 20. i 21. oktobra, dvojicu alžirskih državljanina i jednog covjeka iz Jemena uhapsila bosanska federalna policija pod sumnjom da su pokušali izvesti teroristicki cin, tj, da su planirali nasilan napad na americku ambasadu u Sarajevu. Saznajemo da su nešto kasnije uhapšena još tri lica iz Alžira i da je svih šest ljudi sada u istražnom pritvoru u zatvorima u Sarajevu i Zenici. Cetverica od tih ljudi takoder imaju bosansko državljanstvo. U pogledu naše zabrinutosti u vezi sa opisanim deportacijama, Amnesty International bi rado primio Vaša uvjeravanja da ce vaša vlada u bilo kakvom buducem procesu izrucivanja osigurati pravo na fer sudenje u skladu sa medunarodno prihvacenim standardima. U slucaju da se planira izrucenje bilo koje od ovih osoba u Alžir ili Jemen, Amnesti International traži da federalna vlada poštuje odredbe konvencije protiv torture i da dobije uvjeravanja od tih zemalja da optuženi nece biti izloženi torturi, mucenjima, nepravednom sudenju ili smrtnoj kazni. U najskorije moguce vrijeme, ocekujemo Vaš odgovor o pitanjima koja su navedena u ovom pismu. Ovom prilikom Vas obavještavamo da su kopije ovog pisma poslane i Zvonki Mijanu, federalnom ministru pravde, Krešimiru Zubaku, državnom minisru za ljudska prava i izbjeglice, i premijeru Zlatku Lagumdžiji. Uz to, kopije su dostavljene i u Ured predstavnika za ljudska prava u Sarajevu i OHR-u.

Sa poštovanjem Kejt Gilmur, zamjenik izvršnog sekretar